IT objectives | Pabirci o obaviestnom obrtoslovlju i računarstvu.†

Računanje kamate i anuiteta kod otplate kredita

By Tomislav Šereg | Published: 2011-07-06

Kamata je nadoknada za posuđeni novac. Kamata je ovisna o iznosu posuđenog novca i vremenu posudbe. Banke i štedionice isplaćuju kamate na štedne uloge građana i druga ulaganja. Štedne uloge i druga ulaganja banke koriste za davanje kratkoročnih ili dugoročnih kredita (npr. stambeni kredit) i za njih naplaćuju kamate.

Može se razmišljati da građanin koji štedi posuđuje novac banci po nekoj kamati, dok banka koja daje kredit posuđuje novac građaninu po nekoj kamati.

Autor ovog teksta nije financijski savjetnik. U tekstu pojašenjeni izračun ne smijete koristiti za donešenje financijskih i drugih važnih odluka, već se morate savjetovati s osobnim bankarom, knjigovođom, poreznim savjetnikom ili drugom osobom ovlašenom savjetovati o stvarima za koje ste evt. vršili izračune.

Kamatna stopa

Kamata se najčešće izražava kroz kamatnu stopu. Godišnja kamatna stopa p znači da se na svakih posuđenih 100 kn dobiva p kuna kamata u godini dana. Ako je kamatna stopa 10 %, onda se posudba iznosa od 100 kn na godinu dana nadoknađuje kamatom od 10 kn. U govoru se pod riječju kamata često misli na kamatnu stopu, no ispravno je reći da je kamata 10 kn, dok je kamatna stopa 10 %.

Iako je uobičajeno da se kamata isplaćuje na kraju vremena posudbe, ne postoji nikakav razlog zašto se kamata, pošto se radi samo o nekoj vrsti naknade, ne bi smjela plaćati u bilo kojem trenutku, pa tako i na samom početku vremena posudbe (npr. naknadu za parkiranje plaćamo čim se parkiramo).

Općenito, pošto neki iznos u ima

$\frac{u}{100}$

puta po 100 kuna, to će novac posuđen po godišnjoj kamatnoj stopi p donijeti

$\frac{u}{100}\cdot{p}$

kuna u godini dana, odnosno

$\frac{u}{100}\cdot{p}\cdot{g}$

kuna u g godina.

Ista jednadžba vrijedi i za bilo koji drugi period posudbe. Primjerice, mjesečna kamatna stopa p znači da se na svakih posuđenih 100 kn dobiva p kuna kamata u mjesec dana. Neki iznos u će donijeti

$\frac{u}{100}\cdot{p}$

kuna u mjesec dana, odnosno

$\frac{u}{100}\cdot{p}\cdot{g}$

kuna u g mjeseci.

Kada se određuje koliko su visoke kamate, obavezno valja obratiti pažnju na vrijeme posudbe — godišnja kamatna stopa od 10 % je značajno niža kamatna stopa od mjesečne kamatne stope od 10 %.

Račun kamata na kamate

Kamate na štednju koje pristignu do kraja tekuće godine štedionice dometnu na ušteđevinu i od slijedeće se godine obračunavaju kamate i na te kamate. Rente i otplate zajmova se također računaju na ovakav način.

Neka se u štedionicu položi neki štedni iznos u₀, a uz godišnju kamatnu stopu p. Na koliko će, zbog kamata, taj štedni iznos narasti tijekom godina?

Uz godišnju kamatnu stopu p i početni iznos u₀, kamata će nakon prve godine dana štednje, k₀, iznositi

${k_0}=\frac{u_0}{100}\cdot{p}.$

Na početku druge godine će se okamaćivati izvorni iznos u₀ na koji je dometnuta kamata od prve godine k₀, što daje ukupno u₁ kao iznos na kraju prve i početku druge godine

$\begin{align*} {u_1}&={u_0}+{k_0}\\ &={u_0}+\frac{u_0}{100}\cdot{p}\\ &={u_0}(1+\frac{p}{100})\\ &={u_0}\cdot{r}. \end{align*}$

Na početku treće godine će se okamaćivati iznos s početka druge godine na koji je dometnuta kamata od druge godine k₁, što daje ukupno u₂ kao iznos na kraju druge i početku treće godine. Računica je potpuno ista:

$\begin{align*} {u_2}&={u_1}+{k_1}\\ &={u_1}+\frac{u_1}{100}\cdot{p}\\ &={u_1}(1+\frac{p}{100})\\ &={u_1}\cdot{r}. \end{align*}$

Jedino novo što se može primijeniti na gornji račun jest da se iznos s početka druge godine izrazi kroz onaj izvorni početni iznos kao

${u_2}={u_1}\cdot{r}=({u_0}\cdot{r})\cdot{r}={u_0}\cdot{r^2}.$

Ponavljanjem ovakvog postupka iz godine u godinu razotkriva se pravilo da će početni iznos u₀ kroz okamaćivanje kamata na kraju i–te godine iznositi u_i

${u_i}={u_0}\cdot{r^i},$

pri čemu je

${r}=1+\frac{p}{100}.$

Gornja jednadžba predstavlja račun s kamatama na kamate, gdje je r kamatni faktor pomoću kojega se iz početnog iznosa može izračunati konačni iznos. Jednadžba je određena koristeći godinu dana kao vrijeme posudbe i kamatnu stopu p kao kamatnu stopu u godini dana, ali potpuno ista jednadžba vrijedi i ako se koristi bilo koje drugo vrijeme posudbe i njemu odgovorajuća kamatna stopa. Npr. za vrijeme posudbe od 3 mjeseca bi i = 1 označavao vrijeme nakon prva 3 mjeseca, i = 2 vrijeme nakon slijedeća 3 mjeseca itd., ali onda p mora biti kamatna stopa u tri mjeseca.

Izračun otplate kredita

Izračun otplate kredita ili hipoteke je zapravo jednostavan. Ako od nekoga posudite 100 kn po godišnjoj kamatnoj stopi od 10 %, onda morate na kraju godine svome vjerovniku vratiti posuđenih 100 kn, te mu isplatiti 10 kn kamata — ukupno, dakle, 110 kn. Nigdje ne stoji, međutim, da ne možete odmah ponoviti posudbu po istim uvjetima, pa na kraju slijedeće godine ponovo vratiti posuđenih 100 kn i 10 kn kamata — ukupno 110 kn i u drugoj godini. Ako pogledate dvije godine unatrag, vidjet ćete da ste tijekom dvije godine raspolagali s glavnicom od 100 kn, a da ste na naknade platili ukupno 20 kn kamate.

Foto: Henrik Jonsson Graphic Design (istockphoto.com).

U stvarnosti se međutim, od banaka posuđuju znatno veći iznosi. Malo je vjerojatno da si bilo tko, pa radilo se i o banci, može priuštiti da nekome posudi 100 000 eura, a da pritom tijekom 30 godina dobija samo kamate, dok će mu posuđeni veliki iznos biti vraćen tek nakon 30 godina. Stoga se u praksi otplata kredita ili hipoteke ugovara tako da se uz isplatu kamate, pomalo vraća i posuđeni novac. Ipak, i dalje možemo primijeniti gore opisani način razmišljanja u kojem na kraju godine vraćamo cjelokupni posuđeni iznos, ali ga onda odmah ponovo posuđujemo — samo uz jednu razliku: umjesto da stvarno posuđujemo cjelokupnu glavnicu, svake slijedeće godine posuđujemo nešto manji iznos. Tako složeni račun višegodišnjih kamata možemo svesti na niz pojedinačnih posudbi, jednostavnih za računanje. Slijedi primjer.

Neka ste posudili 1000 kn po godišnjoj kamatnoj stopi od 10 %. Neka ste ugovorili da ćete, uz isplatu kamata, svake godine vraćati ili otplaćivati po 200 kn od posuđenog iznosa. Odmah je jasno da ćete posuđenih 1000 kn vraćati 5 godina, u 5 otplata od po 200 kuna. Situaciju možemo razmatrati ovako:

Na kraju prve godine plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 1000 kn, dakle 100 kuna. Ujedno vraćate cijeli iznos od 1000 kn, ali odmah posuđujete 800 kn na period od još godinu dana (efektivno ste vratili prvih 200 kn od posuđenih 1000 kuna).
Na kraju druge godine plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 800 kn, dakle 80 kuna. Ujedno vraćate cijeli iznos od 800 kn, ali odmah posuđujete 600 kn na period od još godinu dana (efektivno ste vratili slijedeći obrok od 200 kn).
Na kraju treće godine plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 600 kn, dakle 60 kn. Ujedno vraćate cijeli iznos od 600 kn, ali odmah posuđujete 400 kn na period od još godinu dana.
Na kraju četvrte godine plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 400 kn, dakle 40 kn. Ujedno vraćate cijeli iznos od 400 kn, ali odmah posuđujete 200 kn na period od još godinu dana.
Na kraju pete godine plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 200 kn, dakle 20 kn. Ujedno vraćate cijeli posuđeni iznos od 200 kn, tj. obavljate posljednju od 5 otplata duga.

Svake ste godine plaćali dva iznosa — iznos kamate i iznos otplate. Ta dva iznosa, iznos kamate i iznos otplate, se nazivaju anuitet. U gornjem primjeru su vaši anuiteti bili:

u prvoj godini iznos kamate od 100 kn i iznos otplate od 200 kn daju anuitet od 300 kn;
u drugoj godini iznos kamate od 80 kn i iznos otplate od 200 kn daju anuitet od 280 kn;
u trećoj godini iznos kamate od 60 kn i iznos otplate od 200 kn daju anuitet od 260 kn;
u četvrtoj godini iznos kamate od 40 kn i iznos otplate od 200 kn daju anuitet od 240 kn;
u petoj godini iznos kamate od 20 kn i iznos otplate od 200 kn daju anuitet od 220 kn;

Ukupno ste, tijekom 5 godina, otplatili posuđeni iznos u 5 rata po 200 kn = 1000 kn, te isplatili 100 + 80 + 60 + 40 + 20 kn = 300 kn u kamatama — ukupno, kada se zbroje svi anuiteti, banci ste dali 1300 kn.

Fiksni anuiteti

Uočite da se u prethodnom primjeru iznos anuiteta mijenjao iz godine u godinu — u prvoj je godini bio najveći, a potom sve manji, dok je iznos otplate bio fiksan. Umjesto da ugovorite fiksni iznos otplate (200 kn), možete ugovoriti fiksni anuitet. Upravo ovo je uobičajeni način otplate kredita i hipoteka.

Pretpostavimo da vam banka ponudi da tijekom 5 godina plaćate fiksni anuitet od 263,80 kn. I kod takvog izračuna možemo primjeniti raniji jednostavan način računa, samo što od anuiteta prvo valja oduzeti iznos kamata, a tek ostatak odlazi na otplatu duga:

Na kraju prve godine iz anuiteta od 263,80 kn plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 1000 kn, dakle 100 kn. S preostalim dijelom anuiteta od 163,80 kn otplaćujete dio duga, pa ste zapravo posudili 836,20 kn na period od još godinu dana.
Na kraju druge godine iz anuiteta od 263,80 kn plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 836,20 kn, dakle 83,62 kn. S preostalim dijelom anuiteta od 180,18 kn otplaćujete dio duga, pa ste posudili 656,02 kn na period od još godinu dana.
Na kraju treće godine iz anuiteta od 263,80 kn plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 656,02 kn, dakle 65,60 kn. S preostalim dijelom anuiteta od 198,20 kn otplaćujete dio duga, pa ste posudili 457,82 kn na period od još godinu dana.
Na kraju četvre godine iz anuiteta od 263,80 kn plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 457,82 kn, dakle 45,78 kn. S preostalim dijelom anuiteta od 218,02 kn otplaćujete dio duga, pa ste posudili 239,80 kn na period od još godinu dana.
Na kraju četvre godine iz anuiteta od 263,80 kn plaćate 10 % kamata na u toj godini posuđenih 239,80 kn, dakle 23,98 kn. S preostalim dijelom anuiteta od 239,82 kn otplaćujete ostatak duga.

Tako ste, tijekom 5 godina, banci dali 5 puta po 263,80 kn, dakle 1319 kn. Zbrojite li pojedinačne kamate, vidjet ćete da ste isplatili 319 kn kamata.

Jeste li ste primjetili da postoji razlika od 19 kuna između prvog i drugog scenarija otplate? Uočite da ste u obadva scenarija nakon prve godine platili jednaku kamatu od 100 kn, ali ste u prvom scenariju otplatili 200 kn duga, dok ste u drugom scenariji dug umanjili za samo 163,80 kn. Drugim riječima, na početku druge godine ste u prvom scenariju zapravo posudili 800 kn, dok ste u drugom scenariju napravili veću posudbu od 836,20 kn. Ako problem razmatrate kao da na kraju svake godine, nakon otplate dijela duga, zapravo posuđujete ostatak duga na period od jedne (slijedeće) godine otplate, onda razlika proizlazi iz činjenice da u prvom scenariju posuđujete manje iznose, a u drugom scenariju veće. Kamata ovisi o vremenu posudbe i iznosu posuđenog novca — vrijeme posudbe je isto u obadva scenarija (iznosi jednu godinu), dok se u drugom scenariju posuđuje veći iznos novca.

U donjoj su tablici usporedno prikazana obadva načina otplate.

Godina	Vrijeme posudbe	Fiksna otplata				Fiksni anuitet
Godina	Vrijeme posudbe	Posuđeni iznos	Kamata	Otplata	Anuitet	Posuđeni iznos	Kamata	Otplata	Anuitet
1	1 god.	1000,00	100,00	200,00	300,00	1000,00	100,00	163,80	263,80
2	1 god.	800,00	80,00	200,00	280,00	836,20	83,62	180,18	263,80
3	1 god.	600,00	60,00	200,00	260,00	656,02	65,60	198,20	263,80
4	1 god.	400,00	40,00	200,00	240,00	457,82	45,78	218,02	263,80
5	1 god.	200,00	20,00	200,00	220,00	239,80	23,98	239,82	263,80
		0,00	300,00	1000,00	1300,00	–0,02^*	319,00	1000,02^*	1319,00

^* Pogreška od 2 lipe nastaje zbog nepreciznosti zaokruživanja na samo dvije decimale. U stvarnosti bi posljednja otplata naprosto mogla biti 2 lipe manja.

Kamate su u obadva scenarija izračunate na isti način. Razlog zašto se otplata kredita ugovara u fiksnim anuitetima, a ne u fiksnim iznosima otplate jest u ujednačenom opterećenju vaših redovitih primanja. U drugom scenariju je fiksni anuitet otprilike jednak srednjem anuitetu (onom u 3. godini otplate) prvog scenarija.

Ponekada ćete čuti kako u početku otplate kredita veći iznos anuiteta odlazi na kamate, a manji na samu otplatu kredita, tj. kako tijekom vremena sve veći iznos anuiteta odlazi na otplatu kredita. Raspis otplate u slučaju fiksnog anuiteta pokazuje što se točno pod time misli — kako se posuđeni iznos smanjuje, tako se smanjuje i kamata, pa je ostatak do uvijek istog anuiteta sve veći.

Prikazani način računa je identičan i u slučaju promjenjivih kamatnih stopa, samo se treba sjetiti da se na kraju svakog perioda vraća sav posuđeni novac, pa odmah potom isti novac posuđuje na još jedan period, ali umanjen za iznos otplate. Nigdje ne stoji da kamata u slijedećem periodu mora biti ista kao u prethodnom.

Posted in Novac i matematika | Comments closed

Zaštita od neželjenih promidžbenih (telemarketinških) poziva

By Tomislav Šereg | Published: 2011-06-24

Članak ažuriran 22. rujna 2012. kako bi odražavao promjene koje su nastupile u pogledu predmeta ovog članka u vremenu nakon prve objave.

Prilično sam sretan što sam, uz stanovitu količinu truda uloženog u istraživanje i dopisivanje s ministarstvima Lijepe naše, u posljednjih godinu dana uspio smanjiti broj upućenih mi neželjenih telemarketinših poziva na točno dva. Brojkama: 2. Sažetosti radi, odmah ću opisati način na koji se štitim od takvih poziva, a potom pojasniti utemeljenost ove tehnike.

Autor ovog teksta nije pravnik. U tekstu je izneseno mišljenje i iskustvo autora koje niti u kojem slučaju ne može zamijeniti pravni savjet. Ovdje izneseni postupci su opis autorovog osobnog iskustva i nikako ih ne smijete držati za bilo kakav savjet upućen Vama ili kao autorovo poticanje da i Vi činite kako je ovdje opisano.

Na niže opisani način sam postupio 10 puta u periodu od prosinca 2009. do lipnja 2010. godine. Otprilike toliko neželjenih telemarketinških poziva sam u tome periodu i primio, a nakon lipnja 2010. godine su u potpunosti i prestali. U svibnju ove godine (2011.) sam u kraktom razmaku primio dva neželjena poziva i odmah postupio na isti način.

Stekao sam subjektivni dojam da je broj upućenih mi neželjenih promidžbenih poziva počeo opadati odmah nakon što sam počeo postupati na opisani način. Samo u jednom slučaju me je isti pozivatelj nazvao još jedanput, ignorirajući moj zahtjev da pozivi prestanu. U još dva slučaja mi je isti pozivatelj uputio i drugi telemarketinški poziv, ali sam u jednom slučaju neposredno nakon tog drugog poziva primio poziv od vlasnika poduzeća koji mi se ispričao i opravdao da je došlo do pogreške s njihove strane, a u drugom slučaju mi se tijekom mog razgovora s vrlo samopouzdanom agenticom na telefon samoinicijativno javio voditelj smjene i prihvatio da poziv nije smio biti upućen. U ovom drugom slučaju se radilo o većem i dobro poznatom osiguravajućem društvu.

Nisam imao niti jedno neugodno iskustvo postupajući na ovaj način, ali sam imao nekoliko zanimljivih iskustava. U dva slučaja sam dobio telefonske pozive od vlasnika koji nisu niti znali da su njihova poduzeća uključena u upućivanje neželjenih telemarketinških poziva i osjećali su se povrijeđenima, odn. zabrinutima za image njihovih poduzeća, međutim niti jedan od tih poziva nije bio, kolokvijalno rečeno, neugodan.

Postupanje

Uvijek se držim slijedećeg postupka:

1. Nakon što se javim na telefon i shvatim da se radi o telemarketinškom pozivu, koncentriram se na to da uočim da li me agent, odmah na početku promidžbenog poziva, pita za dopuštenje da isti obavi.

Do sada nisam niti jednom uočio da bi me agent tako nešto upitao pa ih pristojno prekinem u iznošenju njihove poruke.

2. Zamolim agenta da mi još jednom ponovi koje poduzeće me poziva. Ako nisam dobro čuo ili nisam siguran kako se naziv poduzeća piše, zamolim agenta da mi ponovi, odn. potvrdi ono što sam čuo. Naziv poduzeća zapišem.

Po mome iskustvu, agenti uglavnom iznose točne podatke, ali se zna dogoditi da se predstavljaju nekakvim brandom, odn. slobodno uzetim tržišnim znakom, umjesto stvarnim nazivom svog društva. To uz nešto iskustva uočim, pa i to provjerim kod agenta. Primjerice, pitam agenta da li je to baš naziv poduzeća ili obrta kod kojeg je zaposlen, odn. koji stoji na njegovoj platnoj listi.

3. Zamolim agenta da mi da broj telefaksa poduzeća i broj telefona.

Agenti najčešće ne znaju broj telefaksa, ali se isplati pitati. Do sada mi se nije dogodilo da mi ne bi dali broj telefona.

4. Zahvalim se na informacijama i prekinem daljnji razgovor riječima poput Hvala lijepo, to bi bilo sve. Potom prekinem vezu.

Tipično su agenti dosta iznenađeni smjerom kojim konverzacija krene, a ja se trudim uvijek razgovarati s njima mirnim i zainteresiranim glasom, bez naznaka ljutnje, tenzije ili stresa, jer u tom slučaju ljudi refleksno zauzimaju obrambeni stav i odbiju surađivati. S druge strane, meni je iskreno i stvarno stalo o identitetu njihovog poduzeća saznati sve što mogu saznati u tom kratkom telefonskom razgovoru. A za to je suradnja agenta nužna.

5. Nakon što sam prekinuo vezu, na papir na koji sam zapisao dobivene informacije zapišem datum i točno vrijeme poziva. Pošto na telefonu imam caller ID, zabilježim i stvarni broj telefona ili naznaku da je poziv upućen sa skrivenog broja.

Papirić treba biti ispisan čitljivo, jer me promidžbeni poziv obično prekine u nečem bitnijem i hitnijem od bavljenja ovom neobičnom praksom pozivanja potpunih stranaca u vrijeme ručka, gledanja dnevnika ili spavanja, ali svakako ću prvu slijedeću priliku iskoristiti da poduzmem mjere zaštite od istih.

6. Koristeći se na Internetu dostupnim javnim registrima trgovačkih društava (ako ne radi dobro s Internet Explorerom®, prebacite ga u Compatibility Mode) i obrta, telefonskim imenikom i pretraživanjem po nazivu poduzeća odn. tržišnog znaka kojeg sam saznao u razgovoru s agentom, pokušam utvrditi točan identitet, broj telefaksa i službenu adresu poduzeća koje mi je uputilo promidžbeni poziv. Svakako nastojim utvrditi i ime vlasnika, odn. članova uprave poduzeća. Ako utvrdim da se radi o poduzeću koje je u vlasništvu drugog (tipično stranog poduzeća), onda iste podatke potražim i za to drugo poduzeće.

Naravno, idealno je ako sve te podatke mogu saznati u razgovoru s agentom, ali do sada sam uvijek kombinacijom informacija volontiranih od agenta i 5 minuta surfanja uspio pronaći sve podatke potrebne za kontakt.

7. Već imam pripremljeni dopis kojim zabranjujem poduzeću i osobama u pitanju da mi upućuju promidžbene pozive, te im naređujem da trajno obrišu sve moje osobne podatke. Taj dopis adresiram na poduzeće koje mi je uputilo poziv, s time da ga naslovim na ruke vlasnika ili članova upravnog odbora poduzeća njihovim imenima i prezimenima.

Ključna stvar dopisa je referenciranje na odnosne zakone, koji mi daju pravo da odbijam promidžbene pozive, kao i da se usprotivim upotrebi mojih osobnih podataka u marketinške svrhe.

Stvar je osobne procjene hoću li dopis adresirati i na poduzeće-vlasnika, ako takvo postoji. U slučaju jednog većeg osiguravajućeg društva sam i to učinio, jer je društvo u pitanju bilo posebno uporno, a jedna je od njihovih agentica čak i predložila da mi oni objasne smiju li me zvati doma. Makar, moram reći, ta mi je agentica pojasnila malo i kako stvari funkcioniraju u SAD-u.

8. Dopis otisnem na pisaču i vlastoručno potpišem. Potom ga faksiram primatelju, te sačuvam odrezak izvještaja koji moj telefaks-uređaj ispiše nakon uspješnog slanja. Ako nemam broj telefaksa, dopis šaljem poštom, obavezno preporučeno (primatelj mora potpisati i poštambiljati da je pismo primio) i s povratnicom (narančasti karton koji mi se vrati, a sadrži potpis i pečat primatelja). Ako je poduzeće veće, pokušavam faksimil, odn. pismo poslati na tajništvo uprave, a u svakom slučaju što više u hijerarhiji.

Telefaks koristim zato što je jeftinije i brže. Iako se telefaks može poslati i iz poštanskog ureda, da nemam telefaks, ne bih žalio (i ne žalim) 15-ak kuna koliko košta slanje preporučenog pisma.

Bitno mi je da sačuvam originalni sadržaj poslanog dopisa, kao i da imam nekakvu potvrdu da je dopis uručen. Pretpostavljam da bi uz izvještaj telefaks-uređaja korisno bilo sačuvati i ispis poziva koji se sada rutinski dobiva od telekom-operatera, ali to ipak ne činim.

9. U slučaju da bih nakon razumnog roka potrebnog za obradu zahtjeva ponovo primio neželjeni marketinški poziv, upućeni dopis mi daje osnovu da se obratim Agenciji za zaštitu osobnih podataka, sa zahtjevom da zaštite moja prava. Po mome iskustvu Agencija postupa po takvim zahtjevima, iako rokovi u kojima postupa nisu onoliko brzi koliko bismo željeli, no to je stvar nekih drugih odnosa u našem društvu.

Foto: delihayat (istockphoto.com).

Uistinu ne mogu reći da li se je broj telemarketinških poziva koje dobivam toliko smanjio zbog ovakvog postupanja s moje strane, zbog toga što je praksa naprosto postala manje zanimljiva, odn. profitabilna promidžbenim agencijama ili zbog nekog trećeg razloga. Znam, međutim, da sam prije slanja ovakvog dopisa dobivao uistinu učestale pozive od dva vrlo poznata osiguravajuća društva i jednog poznatog davatelja internetskih usluga. Iako sam u svim slučajevima odbio promidžbene pozive tijekom samog telefonskog razgovora, niti jedno od tih društava nije prestalo periodički me pozivati. Agenti i agentice su bili neinformirani o mojim pravima (nisu znali da zakonska regulacija postoji), pomalo izgubljeni (često puta vrlo iznenađeni samim konceptom pozivanja na zakone) i uglavnom nemoćni (nisu imali mogućnost da na licu mjesta ubilježe da promidžbene pozive odbijam). Desilo se i da naprosto lažu kako su naznačili moje preferencije, samo da bi me druga agentica pri slijedećem pozivu obavijestila da ona ne može znati što radi njena kolegica. Međutim, odmah po slanju spomenutog dopisa je svaki daljnji poziv prestao, osim u slučaju jednog osiguravajućeg društva s čijom sam agenticom ušao u polemiku sve dok se u razgovor nije uključio njen pretpostavljeni u trenutku kada je pronašao moj telefaksom upućeni dopis — tada su i ti pozivi prestali. Taj događaj je, pretpostavljam, bio presedan za to društvo i njihov dobro uhodani mehanizam pozivanja na hladno /cold calling/, pa im ne zamjeram.

Posebni slučajevi

Agencije za istraživanje tržišta. Radi li se uistinu o agencijama koje provode ankete (sociološka istraživanja, tržišna percepcija i sl.) — a te su malobrojne i dobro poznate — onda ovakvo postupanje nije utemeljeno, jer oni ne vrše nikakvu promidžbu. Tim je agencijama, međutim, dovoljno zvati tek manji broj kućanstava, kolika je već nužna veličina tzv. statistički značajnog uzorka, a koji za našu brojnost populacije može biti i već od nekoliko desetaka, pa do reda veličine od 1.000 osoba. Stoga pretpostavljam da su posve u mogućnosti i da im je u interesu ne pozivati osobe koje su ih jednom zamolile da budu ostavljene na miru. Mene osobno ovakvi pozivi trenutno ne smetaju, čak ih nalazim i društveno korisnima.

Promidžbeni pozivi kamuflirani kao nešto drugo. Neka poduzeća kamufliraju svoje promidžbene pozive kao nagradne igre ili kao istraživanje tržišta. U tim se situacijama držim načela da nije važno kako se nešto nazove, već što nešto jest po svojim osnovnim obilježjima — po onoj američkoj: ako hoda kao patka i ako se glasa kao patka, onda i jest patka. U slučaju inspekcijskog nadzora, ta će poduzeća prirodu svojih poziva pojasniti inspekciji.

Pravna utemeljenost

Želim ovaj dio članka započeti izražavanjem svog uvjerenja da ja imam pravo živjeti na suncu, a ne u mraku.

To znači da imam pravo cijelome svijetu objaviti svoje kontaktne podatke i istovremeno očekivati da će me zvati samo oni koji me poznaju (a izgubili su kontakt sa mnom) ili koji me nisu upoznali, ali su se stjecajem okolnosti našli nekako povezani baš i osobno sa mnom (recimo, pronašli su moj izgubljeni novčanik) ili koji zbog prirode poruke koju mi žele uputiti ne mogu upotrijebiti pismovnu pošiljku kao civilizirani način uspostavljanja prvog kontakta sa strancem. Pa ako niti zbog čega drugoga, pošto su nas roditelji sve učili da nije niti poznanike pristojno zvati u vrijeme kada očekuješ da će ručati, gledati dnevnik ili spavati, onda pogotovo nije pristojno okretati slučajno izabrane telefonske brojeve i dosađivati potpunim strancima.

Zakonsko utemeljenje te tvrdnje pronalazim u Zakonu o elektroničkim komunikacijama (HIDRA) članku 47. stavku 1. u kojem zakonodavac nalaže operaterima telefonskih usluga da redovno obnavljaju javni imenik svojih pretplatnika ažurnim podacima. To znači da zakonodavac smatra da je ažuran javni telefonski imenik bitan za uredno funkcioniranje telekomunikacijskog sustava. Naime, iako daje svakom građaninu pravo da zabrani objavljivanje svojih podataka u javnom telefonskom imeniku, ipak uvrštavanje definira kao zahtijevano stanje iz kojega građanin mora izaći, umjesto da prepusti građanima da ulaze u imenik. Naravno, da građani moraju ulaziti u imenik, on bi zbog naše aljkavosti bio poluprazan — ali zašto bi to zakonodavca smetalo, osim ukoliko ne postoje viši društveni ili državni razlozi da telefonski imenici budu ažurni izvori informacija? Nije li onda razumno za očekivati da nećemo biti ucjenjivani: ili trpi moje uporno reklamno pozivanje, ili odustani od društvene odgovornosti na koju te poziva zakonodavac i želje da živiš na suncu javne objave u telefonskom imeniku, umjesto skriven u podrumu tajnih telefonskih brojeva?

Pravo na odbijanje promidžbenih poziva — ukinuto!

Na žalost, izmjenama Zakona o elektroničkim komunikacijama (HIDRA) iz 2011. godine je iz članka 107. stavka 1. izbačena zabrana telemarketinškog pozivanja bez prethodne privole (ostala je samo zabrana upućivanja poziva od strane govornih automata). Istina, i ta obveza prethodne privole je bila nakaradno tumačena od nadležnog ministarstva — smatralo je da je dovoljno da telemarketinški agent privolu zatraži na početku svog telefonskog poziva, što nije spriječavalo ključan uzrok frustracija. Stoga zadnja izmjena zakona praktično nije predstavljala korak u nazad.

Zanimljivo je da su potrošačke su udruge bile pravodobno uputile prijedlog izmjena zakona kojim bi se takvo pozivanje u potpunosti zabranilo, ali je nadležno ministarstvo prijedlog odbacilo uz tumačenje da je zakon po tom pitanju već usklađen s normama Europske unije. Kako je moguće da zakon koji uopće ne regulira pitanje telemarketinškog pozivanja bude usklađen s EU? Da bismo se snašli u toj zbrci, potrebno je vratiti se izvoru. A izvor je u ovom slučaju direktiva Europske unije 2002/58/EZ o privatnosti i elektroničkim komunikacijama (CELEX br.: 32002L0058). Evo što ta direktiva kaže u paragrafima (40) i (42), u mome prijevodu:

(40) Potrebno je osigurati zaštitne mehanizme za pretplatnike protiv narušavanja njihove privatnosti kroz neželjenu komunikaciju u svrhu izravne promidžbe, pojedinačno korištenjem uređaja za automatsko pozivanje, telefaksnih uređaja i elektroničke pošte, uključujući i SMS-poruke. Ovi oblici neželjenih promidžbenih poziva i poruka mogu s jedne strane biti relativno jednostavni i jeftini za slanje, a s druge strane mogu opteretiti ili nametnuti troškove primatelju. Štoviše, u nekim slučajevima njihova količina može također uzrokovati poteškoće u mrežama za elektroničku komunikaciju i terminalnoj opremi. Za te je oblike neželjene promidžbene komunikacije opravdano zahtijevati ishodovanje prethodnog izričitog pristanka primatelja prije nego se im se takvi pozivi ili poruke upute. Zajedničko tržište zahtjeva harmonizirani pristup kako bi se osigurala jednostavna pravila za poduzeća i korisnike u čitavoj zajednici.

(42) Drugi oblici izravne promidžbe koji su skuplji za pošiljatelja i ne nameću nikakve troškove pretplatnicima i korisnicima, poput glasovnih telefonskih poziva od osobe prema osobi, mogu opravdati održavanje sustava koji pretplatnicima i korisnicima daje mogućnost da indiciraju da ne žele takve pozive. Bez obzira na to, kako ne bi smanjili postojeću razinu zaštite privatnosti, zemlje-članice bi trebale biti ovlaštene zadržati nacionalne sustave, dopuštajući takve pozive samo prema pretplatnicima i korisnicima koji su prethodno dali svoj pristanak.

Ovo znači da Europska unija predviđa tri modela:

Telefonski pozivi promidžbenih agenata su dopušteni.
Telefonski pozivi promidžbenih agenata su dopušteni, ali postoji nekakav sustav preko kojega se građani mogu izjasniti da takve pozive odbijaju.
Telefonski pozivi promidžbenih agenata nisu dopušteni, osim ako ne postoji raniji dogovor između pozivatelja i pozvanoga.

Naši su pravni stručnjaci 2011. godine odlučili pojednostavniti cijeli taj problem tako što će dopustiti pozive promidžbenih agenata bez ikakvog ograničenja, pa i mogućnosti građana da odbiju primanje takvih poziva. Kamo sreće da su se odlučili za srednju razinu zaštite, onu sa sustavom za odbijanje promidžbenih poziva. Primjerice, da svaki telekom-operater mora uz pretplatnički unos u javnom telefonskom imeniku imati mjesto za indikaciju odbija li unešeni pretplatnik primati promidžbene pozive. Ili da su predvidjeli izradu posebnog registra telefonskih brojeva čiji korisnici ne žele primati promidžbene pozive, kako je, primjerice, od 2008. zakonski to uređeno u SAD-u (v. njihov National Do Not Call Registry).

Koliko bi to jednostavnije bilo!

Uglavnom, od srpnja 2011. godine više nije više nije moguće po pitanju telemarketinških poziva tražiti zaštitu od inspektorata nadležnog za elektroničke komunikacije. Taj inspektorat sada može samo uputiti korisnika da se obriše iz javnog telefonskog imenika (iako, kako sam pokušao pokazati ranije, sama država drži da je telefonski imenik toliko važan dio telefonskog sustava, da se podaci o pretplatniku u njemu moraju objavljivati automatizmom — neće biti objavljeni samo ako pretrplatnik to eksplicitno ne zatraži).

Pravo na kontrolu osobnih podataka — spašava stvar!

Zakon o zaštiti osobnih podataka (HIDRA, obratiti pažnju na dopune iz 2006. i 2008.) u članku 7. stavku 1. točki 8. kaže da se osobni podaci smiju obrađivati bez privole njihovog vlasnika ukoliko je vlasnik te podatke objavio sâm.

Marketinške agencije, a na žalost i nadležno ministarstvo, tumače da je pretplatnik svoje osobne podatke, objavljene u javnom telefonskom imeniku, objavio on sâm. Te se stoga, zaključuju oni, ti podaci smiju obrađivati (npr. u koristiti u svrhu upućivanja marketinških poziva) i bez pristanka pretplatnika.

Pustimo na stranu pravno, po mome sudu nimalo bezazlenu činjenicu da te podatke pretplatnik nije objavio sâm, već ih je objavio telekom-operater silom zakona. Pretplatniku samo još nije palo na pamet da zatraži njihovo uklanjanje. Nečinjenje sasvim sigurno ne može tako jednostavno supstituirati činjenje. Ipak, pustimo to na stranu.

Već u slijedećem stavku istog članka Zakon eksplicitno kaže da za osobne podatke koji je građanin objavio sâm, građanin može u bilo kojem trenutku odustati od dane privole i zatražiti prestanak daljnje obrade podataka. Dodatno na to, u članku 21. Zakona se navodi i slijedeće:

Ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhe marketinga i u tom se slučaju osobni podaci koji se na njega odnose ne smiju obrađivati u tu svrhu.

Voditelj zbirke osobnih podataka dužan je ispitanika unaprijed obavijestiti o namjeravanoj obradi osobnih podataka u svrhe marketinga i o pravu da se takvoj obradi usprotivi.

Posebno je zanimljiv stavak 2. iz kojega bi možda slijedilo da me marketinška agencija, čak i ako izvadi moje osobne podatke iz javnog telefonskog imenika, ipak mora unaprijed obavijestiti o tome da će ih koristiti u svrhe marketinga. Na žalost, isto je tako moguće da bi i taj stavak zakona mogao biti protumačen i na način koji je Ministarstvo prometa već našlo logičnim — da me smiju pozvati doma kako bi me pitali smiju li me zvati doma u svrhe marketinga. No držim da mi u svojoj cjelini, ovaj članak, zajedno s već rečenim o članku 7., daje pravo da onome za koga sam saznao da koristi moje javno objavljene podatke u svrhu marketinga takvo korištenje zabranim.

Dopis marketinškoj agenciji

Moj zaključak, nakon što sam se potrudio učiniti ono što sam zakonom dužan činiti — upoznati se sa zakonom, najbolje je izrečen kroz sadržaj pisma kojeg uputim svakome tko meni uputi promidžbeni poziv:

Poštovani g. Član Uprave,

temeljem Zakona o zaštiti osobnih podataka Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 – dalje Zakon) posebno čl. 7. st. 2. i čl. 21. naređujem da prestanete i u budućnosti odustanete koristiti osobne podatke koje imate vezane uz telefonski broj NNN-NNN u bilo koju svrhu, a posebno u svrhu marketinga, te da sve te podatke trajno obrišete ili uništite iz svih svojih baza podataka najmanje do mjere koja više ne omogućuje identifikaciju osoba na koje se ti podaci odnose, ma od koga i po kojoj osnovi da ste te podatke nabavili i tako stvorili svoju zbirku osobnih podataka, čak i ako ste svoju zbirku stvorili preuzimanjem podataka iz javnog telefonskog imenika.

Moja se naredba odnosi na trgovačko društvo Pozivatelj iz naslova, na sve trgovce i pravne osobe s kojima je društvo iz naslova povezano ili će biti povezano u prodajnu mrežu, na Vas osobno, na sva trgovačka društva i obrte koji jesu ili će u budućnosti biti u Vašem punom ili djelomičnom vlasništvu ili ste im Vi član uprave i na sve zaposlenike tako obuhvaćenih pravnih osoba.

Moja se naredba također odnosi i na sve posrednike i treće osobe koje bi u ime ili za račun prethodno navedenih upućivali promidžbene pozive na navedeni telefonsk broj.

Za potrebe Vaše identifikacije slučaja koji uzrokuje ovaj dopis, primite na znanje da sam danas, NN. NN. NNNN. oko NN:NN sati na telefonski broj NNN-NNN primio promidžbeni poziv s telefonskog broja NNN-NNN od osobe koja se predstavila kao zaposlenica Vašeg obrta/trgovačkog društva.

Srdačan pozdrav,

(…)

Zaključak

Više me telemarketinški pozivi ne muče. Gotovo ih ne dobivam — možda jedan ili dva svakih par mjeseci, uvijek od novih telemarketinških agencija na tržištu. Nisam siguran zašto, ali nadam se da će tako i ostati.

Kako bilo, dobijem li ih, nikada ne razgovaram s pozivateljima o njihovim proizvodima, nikada ne pristajem niti na kakve ponude. Mikada se ne svađam, niti sam kako drugačije nepristojan prema pozivatelju. Ljubazan sam kako bih dobio potrebne informacije, potom odmah prekidam daljnji razgovor.

Ako me netko nazove natrag da me pita o prirodi dopisa koji je dobio, protumačim mu da dopis znači da ne želim primati promidžbene pozive — ništa više od toga, ali isto tako niti ništa manje.

Posted in Zakon i nered | Comments closed

Zaštita osobnih podataka

By Tomislav Šereg | Published: 2009-07-30

Iako je u Hrvatskoj još od sredine 2003. godine na snazi Zakon o zaštiti osobnih podataka, zakon koji je usklađen s europskim zakonodavstvom, zanimljivo je da mnogo ljudi i odgovornih osoba u našim poduzećima za njega ne zna, iako se svakodnevno dešavaju interakcije između građana i poduzeća, pojedinaca i pravnih osoba u kojima se osobni podaci daju, prikupljaju, spremaju i na druge načine obrađuju.

Zapravo, pomalo je zabrinjavajuće koliko smo bezbrižni u pogledu onoga što se dešava s našim podacima, jednom kada ih predamo u ruke nepoznatim nam osobama koje će tim podacima dalje rukovati sasvim van našeg znanja ili kontrole. A upravo nam Zakon o zaštiti osobnih podataka još od 2003. godine daje prilično snažan kontrolni mehanizam u ruke.

Autor ovog teksta nije pravnik. U tekstu je iznešeno mišljenje autora koje niti u kojem slučaju ne može zamijeniti pravni savjet.

O čemu li se radi?

Ukratko rečeno, svatko tko od vas dobije osobni podatak, a osobni je podatak baš svaki podatak kojim se čak i neizravno može utvrditi vaš identitet, mora pri Agenciji za zaštitu osobnih podataka registrirati tu zbirku podataka, a uz nju istaknuti točnu i isključivu svrhu za koju će ti podaci biti upotrebljavani, te opisati na koji će način zaštititi te podatke od neovlaštenog pristupa i eventualne zloupotrebe.

No, pa što? Kakva korist od toga?

Osobni podatak — podatak o osobi

Za početak, dobro je razumjeti što osobni podatak uistinu jest — mnogi bi se začudili.

Zakon definira osobni podatak kao svaku informaciju kojom je fizička osoba identificirana ili kojom se fizička osoba može identificirati, izravno ili neizravno.

Posebno je osobni podatak onaj podatak koji razotkriva bilo kakva obilježja koja su specifična za fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet osobe.

Osobni podatak je, dakle, adresa e-pošte, telefonski broj, broj bankovnog računa, pa i vaša fotografija. Dodatno na to, rasno i etničko podrijetlo, vjersko i drugo uvjerenje, sindikalno članstvo, zdravlje, spolni život, podaci o kaznenom i prekršajnom postupku su posebne kategorije osobnih podataka o kojima se mora voditi dodatna briga i za koje se mora osigurati posebna zaštita.

Facit. Držim da je osobni podatak svaka informacija o meni. Ja sam osoba i svaki podatak o meni je podatak o osobi, iliti osobni podatak.

Prikupljati se smije samo nužne podatke

Sigurno ste u različitim upitnicima koje morate popuniti kako biste dobili neku uslugu ili obavili kakvu narudžbu naišli na oznaku obavezno ispuniti uz podatke za koje biste se s pravom morali zapitati čemu se skupljaju?

Foto: Nick Benjaminsz.

Primjerice, na prilično dobro urađenoj pristupnici za Konzumov program Plus Card, čijim popunjavanjem dobivate poznatu Konzumovu karticu, veliki je dio površine posvećen upravo naglašavanju svrhe korištenja prikupljenih podataka. Konzum vrlo detaljno iznosi za što mu točno služe naši podaci, a izrijekom garantira za njihovu sigurnost i tajnost. Čak se u otisnutim pravilima programa spominje Zakon o zaštiti osobnih podataka. Za svaku pohvalu.

Pa ipak, baš nigdje, pa čak niti iz opsežnih pravila se ne vidi iz kojeg bi razloga Konzumu trebao podatak o našem spolu, koji se zahtijeva kao obavezan podatak. A osim spominjanja nužnosti punoljetnosti, nikakav se značajan razlog ne navodi niti za prikupljanje datuma rođenja, koji se također traži kao obavezan podatak (naime, pročitao sam uvjete, potpisao sam se, dakle punoljetan sam).

Po Zakonu o zaštiti osobnih podataka je onome tko prikuplja podatake dopušteno prikupljati samo one podatke koji su bitni za postizanje utvrđene svrhe prikupljanja i ne smiju se prikupljati u većem opsegu nego je to nužno da bi se postigla utvrđena svrha. Sasvim sigurno da onda u pristupnici, u okviru naslovljenom s Obavezni podaci — potrebni su nam Vaši osnovni podaci kako bismo Vam mogli poslati osvojene nagradne kupone na Vašu kućnu adresu polja za datum rođenja i spol nemaju što tražiti.

Usprkos tome, Konzumovu pristupnicu navodim kao zanimljiv, ali i dobar primjer — iako u svojoj pristupnici nisam popunio dva suvišna podatka, karticu sam ipak dobio.

Facit. Štogod da stoji u ugovoru ili općim uvjetima nečijeg poslovanja mora biti usklađeno sa zakonom. Ako nije, držim da to što nije mogu slobodno ignorirati. Stoga, ako je izvedivo, onda naprosto ne popunjavam one podatke za koje ne vidim da su nužni s obzirom na navedenu svrhu.

Ispitanik uvijek ima kontrolu nad svojim podacima

Onima koji prikupljaju osobne podatke Zakon o zaštiti osobnih podataka nameće stanovite obveze koje osiguravaju da osobe čiji su podaci prikupljeni — tzv. ispitanici — uvijek imaju kontrolu nad svojim podacima.

Za početak, onaj koji prikuplja osobne podatke je dužan ispitaniku pružiti informacije o svome identitetu, o točnoj svrsi obrade podataka, o tome tko će koristiti prikupljene podatke, te o tome je li davanje podataka obavezno ili dobrovoljno i koje će posljedice imati uskrata davanja podataka. Kao obavezno se može provoditi samo skupljanje podataka po nekoj zakonskoj osnovi, a onda je onaj koji provodi prikupljanje dužan navesti o kojoj se zakonskoj osnovi radi.

Ništa manje važno nije niti da je onaj koji podatke prikuplja dužan gornje informacije dati ispitaniku čak i ako podatke ne skuplja neposredno od ispitanika.

U nastavku, onaj koji prikuplja osobne podatke je ispitaniku dužan na njegov zahtjev izdati potvrdu o tome obrađuju li se osobni podaci ispitanika, dati ispitaniku obavijesti o tome koji se podaci obrađuju i od kuda su podaci prikupljeni, omogućiti ispitaniku uvid u njegove podatke, dostaviti mu ispise tih podataka, objasniti logiku automatske obrade podataka. Ovo mora biti učinjeno unutar 30 dana od podnošenja zahtjeva.

Također, na zahtjev ispitanika mora onaj koji prikuplja osobne podatke obaviti ažuriranje, ispravljanje ili dopunu, ukoliko su ti podaci neažurni, neispravni ili nepotpuni. I ovo mora biti učinjeno unutar 30 dana, te ispitanik o tome mora biti obaviješten. Zanimljiva posljedica ove obveze jest da sva poduzeća, primjerice komunalna, sada i zakonom moraju hitro ažurirati naše promjene adresa i sl., a s čime je znalo biti i višegodišnjih problema.

Konačno, zakon utvrđuje da se osobni podaci ne smiju koristiti dulje od vremena koje je nužno za ostvarenje deklarirane svrhe, a po isteku tog vremena se podaci moraju obrisati. Na zahtjev ispitanika se podaci moraju obrisati ukoliko njihova obrada nije u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka, a nije ukoliko se koriste dulje od vremena nužnog da se ostvari svrha zbog koje su prikupljeni.

Iz gornjega proizlazi da ispitanik ima kontrolu nad cijelim životom svojih osobnih podataka, od trenutka kada su prikupljeni do trenutka kada moraju biti brisani. Valja imati na umu da su gornji navodi načelni, te da postoje stanoviti izuzeci i drugi momenti koji proizlaze iz zakona, a za koje ovdje nema mjesta, niti ih ja mogu analizirati.

Facit. Ako dajem svoje osobne podatke nekome, očekujem (a) znati sve o njemu, (b) znati sve o njegovim korisnicima, (c) imati trajnu kontrolu nad svojim podacima i (d) biti siguran da podaci neće biti pohranjivani dulje nego je to nužno.

Kuda idu osobni podaci?

Ne treba onda biti naivan i misliti da poduzeća u koja tradicionalno imamo toliko povjerenja da im bez promišljanja ostavljamo, recimo, brojeve svojih kreditnih kartica, ne čine frapantne lapsuse, pa da za manualni prijepis svih podataka kojima nas netko može bez problema opelješiti ne zapošljavaju sezonske radnike. Ovo je primjer, ali ilustrira da kada jednom ostavimo svoje informacije na nekakvom pultu, stvarno možemo samo pogađati koji će i kakvi ljudi doći u situaciju da te podatke prepišu. Osim ako niste uistinu sigurni da direktor poduzeća kojem ste podatke dali ne misli da ga od odgovornosti štiti to što je imao stvarno dobru namjeru, ali eto, dogodilo se i što vi sada hoćete? Uostalom, imao sam priliku čuti i za američku komapniju koja je pružala uslugu sigurnog servera, kolektirala podatke o kreditnim karticama kroz SSL vezu, a potom korisniku usluge sigurnog servera skupljene osobne podatke slala običnom e-poštom u otvorenom obliku.

Prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka onaj koji skuplja osobne podatke mora poduzeti i tehničke i kadrovske i organizacijske mjere zaštite istih, a zaposlenici koji rade na obradi podataka moraju biti pravno obvezani čuvati njihovu tajnost. Za ovo bi svatko tko obrađuje osobne podatke morao imati interne pravilnike postupanja.

U širem je kontekstu svrha Zakona i da regulira protok osobih podataka preko granice. Naime, kao što se outsorcea mnogo rada, tako se i za obradu podataka ponekad unajmljuje rad u zemljama gdje je on jeftin. Zakonom nije dopušteno u svrhu obrade osobnih podataka koristiti usluge u zemljama koje i same nemaju zakonodavstvo ekvivalentno ovome. Suprotno tome, s ovakvim zakonom i mi možemo nuditi usluge obrade osobnih podataka drugim zemljama, posebno europskim s čijim je zakonodavstvom ovaj Zakon usklađen.

Zaštitu pruža Agencija za zaštitu osobnih podataka

Ova je agencija osnovana s ciljem da vrši nadzor nad obradom osobnih podataka u Republici Hrvatskoj.

Agencija radi svoj posao, a na njenim se web-stranicama mogu pronaći i neka zanimljivija stvarna rješenja i mišljenja. Tako se može vidjeti primjer gdje je Agencija naložila jednom blogeru da ukloni osobne podatke treće osobe koje je objavio, da je naložila drugom blogeru da ukloni fotografiju treće osobe, da je naložila uklanjanje javno objavljene slike iz online maturantskog godišnjaka, da je naložila dućanu da obriše zbirku osobnih podataka koju je dućan stvorio provlačenjem kreditinih kartica kupaca kroz čitač na blagajni i sl.

Agenciji se može obratiti svatko, sa zahtjevom za zaštitu prava ili s upitom za mišljenje.

Zbirke osobnih podataka se moraju registrirati

Svatko tko skuplja osobne podatke stvara zbirku osobnih podataka. Osim u nekim zakonom određenim slučajevima, taj mora takvu zbirku unaprijed evidentirati pri Agenciji za zaštitu osobih podataka.

Ovo uistinu nije težak posao: upis u registar se može obaviti online i nema isprike da se to ne učini!

Gdje ste blogeri i drugi webmajstori?

Uvjetujete li komentiranje svog bloga ostavljanjem osobnih podataka — imena i adrese e-pošte? Imate li forum na koji se registriraju članovi? Mogu li se vaši posjetitelji pretplatiti na kakav newsletter?

Ako da, trebate li tako prikupljenu zbirku osobnih podataka registrirati pri Agenciji za zaštitu osobnih podataka? Ako da, trebate li kao voditelj zbirke osobnih podataka sebe jasno identificirati? Jeste li odgovarajuće zaštitili zbirku od slučajne ili namjerne zlouporabe, uništenja, gubitka, neovlaštenih promjena ili dostupa?

Daljnje informacije

Osim Zakona o zaštiti osobnih podataka (NN 103/2003, 118/2006 , 41/2008 i evt. kasnije izmjene, potražiti na HIDRA-i), sve se relevantne informacije mogu pronaći u brošurama za građane i voditelje zbirki osobnih podataka na stranicama Agencije za zaštitu osobih podataka.

Pabirci o obaviestnom obrtoslovlju i računarstvu.†

Računanje kamate i anuiteta kod otplate kredita

Kamatna stopa

Račun kamata na kamate

Izračun otplate kredita

Fiksni anuiteti

Zaštita od neželjenih promidžbenih (telemarketinških) poziva

Postupanje

Posebni slučajevi

Pravna utemeljenost

Pravo na odbijanje promidžbenih poziva — ukinuto!

Pravo na kontrolu osobnih podataka — spašava stvar!

Dopis marketinškoj agenciji

Zaključak

Zaštita osobnih podataka

O čemu li se radi?

Osobni podatak — podatak o osobi

Prikupljati se smije samo nužne podatke

Ispitanik uvijek ima kontrolu nad svojim podacima

Kuda idu osobni podaci?

Zaštitu pruža Agencija za zaštitu osobnih podataka

Zbirke osobnih podataka se moraju registrirati

Gdje ste blogeri i drugi webmajstori?

Daljnje informacije

Komentari

Stranice / Pages

Kategorije / Categories

Arhiva / Archives

RSS Links

Pabirci o obaviestnom obrtoslovlju i računarstvu.†

Računanje kamate i anuiteta kod otplate kredita

Kamatna stopa

Račun kamata na kamate

Izra­čun otplate kredita

Fik­sni anuiteti

Zaštita od neželjenih promidžbenih (telemarketinških) poziva

Pos­tu­pa­nje

Posebni slu­ča­jevi

Pravna ute­me­lje­nost

Pravo na odbi­ja­nje pro­midž­be­nih poziva — uki­nuto!

Pravo na kon­trolu osob­nih poda­taka — spa­šava stvar!

Dopis mar­ke­tin­škoj agenciji

Zaklju­čak

Zaštita osobnih podataka

O čemu li se radi?

Osobni poda­tak — poda­tak o osobi

Pri­kup­ljati se smije samo nužne podatke

Ispi­ta­nik uvi­jek ima kon­trolu nad svo­jim podacima

Kuda idu osobni podaci?

Zaštitu pruža Agen­cija za zaštitu osob­nih podataka

Zbirke osob­nih poda­taka se moraju registrirati

Gdje ste blo­geri i drugi webmajstori?

Dalj­nje informacije

Komen­tari

Stranice / Pages

Kategorije / Categories

Arhiva / Archives

RSS Links

Izračun otplate kredita

Fiksni anuiteti

Postupanje

Posebni slučajevi

Pravna utemeljenost

Pravo na odbijanje promidžbenih poziva — ukinuto!

Pravo na kontrolu osobnih podataka — spašava stvar!

Dopis marketinškoj agenciji

Zaključak

Osobni podatak — podatak o osobi

Prikupljati se smije samo nužne podatke

Ispitanik uvijek ima kontrolu nad svojim podacima

Zaštitu pruža Agencija za zaštitu osobnih podataka

Zbirke osobnih podataka se moraju registrirati

Gdje ste blogeri i drugi webmajstori?

Daljnje informacije

Komentari